Specijalna prava vučenja (SPV)

Međunarodni monetarni fond ovlašten je za izdavanje posebnog tipa novčane emisije tzv. Specijalnih prava vučenja (Special Drawing Rights - SDR), to je umjetni novac zasnovan na prosječnoj pet najjačih svjetskih valuta, koji se kao zajam odobrava članicama ravnopravno s ostalim valutama. Vrijednost tih prava iznosi oko 3% svih rezervi Fonda. Uvođenje SPV-a u međunarodne likvidnosti pristupa neovisno o nacionalnim monetarnim politikama. SPV je međunarodna rezervna aktiva, koju je stvorio MMF i koja se dodjeljuje njegovim članicama kao dopuna postojeće rezervne aktive. Nastala je 1970. godine. Nakon reforme međunarodnog monetarnog sustava 1973. godine, kojom je ukinuta konvertibilnost dolara u zlato predviđeno je da se proširi prvobitna uloga SPV-a i da ona postane glavna rezervna aktiva u svjetskom monetarnom sustavu uz istodobno smanjenje uloge zlata i rezervnih valuta: američkog dolara, njemačke marke, francuskog franka, japanskog jena i funte sterlinga.
Članovi koji trebaju uravnotežiti bilancu plaćanja mogu koristiti SPV da bi dobili stranu valutu u transakciji s privremenim imenovanjem odnosno transakciji u kojoj drugi član kojeg je postavio MMF, pribavlja slobodno iskoristivu valutu u razmjenu za SPV. SPV mogu se koristiti i u raznim dobrovoljnim cesijama. Tu su uključene transakcije prema sporazumu i radnjama među samim članovima i s propisanim dioničarima. SPV mogu se koristiti prema posebnim dogovorima u sklopu pogodnosti strukturalne prilagodbe i pogodnosti pojačane strukturalne prilagodbe.